Goričan je prvog svibnja bio sve samo ne tiho mjesto. Dok je sunce tek stidljivo provirivalo kroz jutarnju maglu, zvukovi truba Puhačkog orkestra Goričan već su parali zrak, budeći mještane i najavljujući dan koji se u ovom kraju ne propušta. Bio je to uvod u proslavu koja spaja duboko poštovanje prema prošlosti i neobuzdanu radost sadašnjeg trenutka.

 Jutro je započelo dostojanstveno. Uz plamen svijeća i miris svježeg cvijeća, Goričanci su se prisjetili onih koji su za današnju slobodu dali ono najvrjednije. Obljetnica VRO Bljesak ovdje nije samo datum u kalendaru; to je živa rana i ponos koji se osjeća u svakom koraku prema spomenicima braniteljima. No, tuga se u Goričanu nikada ne ostavlja da samuje – ona se pretvara u snagu zajedništva koja je svoj vrhunac doživjela na Šuderici. A na Šuderici – pravi mali kulinarski rat, ali onaj najljepše vrste.

Četvrta po redu Grahijada pretvorila je sportsko-rekreacijski park u golemu kuhinju pod vedrim nebom. Miris dima iz bukovih drva miješao se s aromom sušenog mesa, paprike i onog "tajnog sastojka" kojeg svaka ekipa ljubomorno čuva samo za sebe.

Ekipe iz svih krajeva Međimurja, pa i šire, nagnule su se nad svoje kotliće s ozbiljnošću vrhunskih chefova, ali uz neizostavan osmijeh i čašicu razgovora. Nije tu bila riječ samo o grahu; bila je to oda druženju koje nam u današnjem užurbanom svijetu toliko nedostaje. Dok je bend Kružni tok udarao ritam koji noge same prate, Šudericom se prolamao smijeh koji je nadglasao čak i cvrčanje vatre. ako su svi lonci bili puni delicija, stručno nepce žirija presudilo je u korist ekipe UDVDR Podturen – Dekanovec. Postali su apsolutni šampioni, no prava pobjeda dogodila se onog trenutka kada je prvi tanjur graha podijeljen posjetiteljima.

Redovi su bili dugi, ali nitko nije prigovarao – jer u Goričanu se zna da najbolji začin svakom jelu daje strpljenje i dobro društvo. Organizatori iz Udruge dragovoljaca i veterana Domovinskog rata te Općine Goričan nisu skrivali ponos. I kako bi mogli, kad su uspjeli u onom najtežem: okupiti ljude, sačuvati tradiciju i podsjetiti nas da je Praznik rada najljepši kad se slavi radom ruku koje znaju skuhati najbolji grah i srcem koje zna cijeniti prijatelja. 

Goričan je još jednom pokazao da ima dušu veliku kao Međimurje, a miris ovogodišnje Grahijade još će se dugo osjećati u pričama mještana – barem do iduće godine, kada će se vatra na Šuderici ponovno potpaliti s još više žara.